Prvi i apsolutni go-to izvori znanja su kolege Stipe Mihaljević

Razgovarala: Asja Dupanović

Stipe Mihaljević interaktivni je dizajner u zagrebačkoj agenciji Drap. Završio je likovnu akademiju i zapravo se Drap-ovcima javio s otvorenom molbom, bez ikakvih konkretnih znanja, ali s velikom željom za učenjem. U nepunih godinu dana po svom dolasku u agenciju preuzeo je segment interaktivne i animirane produkcije. Na svoj umjetnički duh nadograđuje znanja iz kompjuterskih tehnologija te se trenutno educira i usavršava u 3D animaciji. Stvara i kreira za klijente poput Tele2, Nestlé, Ikea, Pan, Reebok. Nikako ne treba zaboraviti napomenuti kako odlično svira gitaru.

MM: Zašto si se odlučio priključiti kreativnoj agenciji i zašto baš Drap?

Stipe Mihaljević: Zapravo, nikad prije nisam razmišljao o radu u agenciji. Kad sam se doselio u Zagreb, činila mi se zanimljiva pozicija u Drap-u, i prijavio sam se iako nisam imao dovoljno iskustva. Ipak, otvorili su mi svoja vrata i pružili priliku da se dokažem. Na tome sam im neizmjerno zahvalan. Danas kroz rad u agenciji imam priliku razvijati se i učiti od (po meni) vrhunskih stručnjaka iz naše industrije – od dizajnera, developera, ilustratora, animatora. Volim vjerovati da upijam njihove savjete i trikove te se uz kolege razvijam.

MM: Pretpostavljam da se nisi pokajao! Šta je najveće zadovoljstvo koje ti donosi rad na projektima vaših klijenata?

Stipe Mihaljević: Još jedna stvar koju nisam očekivao je da ću raditi na toliko različitih projekata, u toliko različitih formata i s toliko različitih ljudi. Zapravo je to najljepši dio posla, niti jedan dan nije isti i ne znaš što te čeka kad u osam sati otvoriš vrata ureda. Mislim da je važno svaki dan uzeti nešto pozitivno od svakog projekta, a to su znanje i iskustva.

MM: Šta su najveći svakodnevni izazovi tvoje pozicije u agenciji? Kako se nosiš s njima?

Stipe Mihaljević: Budući da se bavim animacijom, najteži je dio posla priprema. Ona podrazumijeva koncipiranje svakog materijala ili brainstorming s kolegama, planiranje kako pristupiti projektu i koju metodologiju rada koristiti. Animacija je prilično specifična – ne postoji špranca ili wireframe kako nešto odraditi ili koje korake pratiti. Zato, mislim da je najvažnije nikad ne reagirati „prvoloptaški“ i svakome zadatku pristupiti sa što više informacija. Uvijek postoji taj „agencijski štih“ kada treba vlastitu subjektivnu privrženost nekome projektu ostaviti po strani i napraviti onako kako je klijent tražio. Uvijek ponudimo sve argumente ako se ne slažemo s njegovim mišljenjem, ponekad budu prihvaćeni, a ponekad ne. Sve su to čari našeg posla.

MM: Kada negdje u poslu zapne, ko je tvoj go-to izvor znanja i inspiracije?

Stipe Mihaljević: Prvi i apsolutni go-to izvori znanja su kolege. Mnogi od njih imaju više iskustva od mene, pružaju mi drugi pogled na stvari ili me mogu usmjeriti kako nešto najbolje i najefikasnije izvesti. Na brojnim projektima radimo i timski – dok jedni animiraju, drugi dizajniraju, treći programiraju. Ipak, smatram da je vrlo važno i samostalno se educirati – barem danas internet nudi pregršt mogućnosti, znanja i stranica. Neke od njih su School of Motion, Art Station, Vevo, ali i mainstream društvene mreže poput YouTubea ili Pinteresta. Eksperti diljem svijeta na svakoj od tih stranica vole dijeliti znanja ili trikove.

MM: Na kojem su projektu do sada najviše testirane i pomjerene sve tvoje granice – talenta, volje, želje, znanja, mogućnosti? Kakve si prepreke morao prevazići i šta si iz tog iskustva naučio što bi moglo biti korisno tvojim kolegama iz komunikacijske industrije ostatka regije?

Stipe Mihaljević: Animirali smo dječiju slikovnicu! Pravu, fizičku, otisnutu knjigu. Dobili smo zadatak nešto što je offline animirati – dok su naši accounti dogovarali voice over, produkciju sadržaja i detalje s klijentom, ja sam imao kreativni zadatak upotrijebiti slike iz knjiga, ukomponirati ih s voice overom i naći dobar omjer videa, zvuka i animacije. Materijali koje smo koristili smo morali skenirati, što je prilično nezahvalno. Slike nisu mogle biti pomične jer im kvaliteta (zbog skena) nije bila najbolja. Ipak, složili smo vrlo simpatičan video koji se djeci jako sviđa.

U nekim je situacijama vrlo važno „staviti se u položaj“ krajnje osobe koja će konzumirati taj sadržaj. Razmišljali smo o načinima kako bi djetetu sadržaj mogao biti što zanimljiviji – i to je jedan od najvećih izazova ovoga posla. Dok svi mi imamo svoje talente – bilo kreativne, bilo tehničke – psihologija je ta koja naposljetku odigra najveću ulogu. Ne vrijedi nam najljepši video ili animacija ovog svijeta, ako ga osoba kojoj je namijenjena ne razumije.

MM: Kao kreatori komunikacije imamo veliku moć uticaja na živote ljudi i cijela društva. Kako interaktivni dizajn može podsticati pozitivne promjene u ponašanju ljudi? Ima li među oglašivačima dovoljno svijesti i sluha za ovo pitanje?

Stipe Mihaljević: Mislim da interaktivni dizajn, te dizajn općenito, može utjecati i najsitnijim detaljima na stvaranje mišljenja ili stavova. U našoj industriji, najvažnije je stvoriti željenu sliku o brendu. Ono što svjesnim umom i okom vidimo – glavna je poruka. Detalji kojima smo se posvetili (čak i više nego glavnoj poruci) vrlo su važni jer grade percepciju brenda van očitih poruka. Mislim da je u industriji najvažnija iskrenost. Jako je lako, s agencijske ili klijentske strane, početi raditi i stvarati sadržaj koji je previše u superlativima – „najukusnije“, „najbolje“, „najveće“. Jesmo li zaista? Ne volim viđati dizajnerske radove koji su puno, ali baš puno, bolji od samog proizvoda. Stvara se tada pogrešna, licemjerna slika.

Volim vidjeti brend koji je, svojim vrijednostima i dizajnom, iskren.

MM: Odlično sviraš gitaru. Je li vrijeme provedeno s njom za tebe jako intimno ili svoje umijeće rado dijeliš s drugima? Pomaže li ti sviranje u ublažavanju svakodnevnog stresa?

Stipe Mihaljević: Glazba je prva umjetnost koja je u meni pobudila iskrenu strast. Pomaže mi da se „isključim“ od ostatka svijeta. Mislim da je stvaranje glazbe jedna od mojih najintimnijih stvari i jedan od najvećih užitaka. Ipak, volim je i podijeliti, ali tek onda kad imam nešto što je vrijedno pokazati drugima.

Sviranje me, također, vraća i u moje djetinjstvo te povezuje s obitelji. Dolazim iz obitelji umjetnika i velikih ljubitelja glazbe. Čak i kad se ne slažemo, oko nje se složimo. ;)

Također, imamo i našu „uredsku gitaru“, većina kolega u uredu je svira. Tako da – opuštamo se uz sviranje, bez obzira držim li ja gitaru ili netko drugi.

MM: Kada nisi u agenciji za računarom, kako se najradije opuštaš i provodiš svoje slobodno vrijeme?

Stipe Mihaljević: Kako sam i ranije spomenuo, glazba je velik dio mojeg života. Kad mi na poslu treba pet minuta predaha, uzmem gitaru. Kad doma trebam trenutak samo za sebe, uzmem gitaru. Kad se opuštam i odmaram, uzmem gitaru. Budući da sam „originalno“ likovnjak s akademije, uživam i u vizualnoj umjetnosti – slikanju, crtanju, animaciji.